(Ne)Kultura sastanaka
Ulazim na još jedan sastanak. Nema opisa. Nema tema. Nema materijala. Ni po čemu ne mogu zaključiti zašto sam ja potreban na tom sastanku. Da ponesem mobitel? Kindle? Još jedan sastanak koji je mogao biti email? Been there, done that. Internet je prepun memeova na tu temu. Nepresušan izvor viralnih slika i videa na Instagramu. Ako je i mačka u videu… Top materijal za ubiti sat vremena na sastanku.
Mnogo ljudi ne voli sastanke. Baš iz tih razloga. Ne vide korist u sastancima. Ne vide kako mogu doprinijeti sastanku. Sam pojam “sastanak” kada se spomene – ljudima se okreće želudac. Razlog tome su loše organizirani i vođeni sastanci. Bez agende, bez materijala, s desetima ljudi koji ne sudjeluju, bez brige o početku ili kraju, bez zaključaka. Na takvim sastancima ljudi traže “vrata”. Ta “vrata” ne moraju biti fizička vrata. Više je način kako “izaći kroz vrata” sa sastanka. Vrlo je lako prepoznati kada ljudi traže vrata. Gledaju u laptop ili mobitel. Zure u prazno jer u svojim mislim rješavaju neke druge zadatke. A u udaljenom načinu rada to je još lakše. Kamera ugašena, mikrofon je na mute. Gledaju u drugi ekran na kojem čitaju mailove, pišu dokumentaciju ili gledaju “cat memes” na Instagramu.