Gledali ste seriju “Lie to me”? Ili bilo koju policijsku/detektivsku seriju? U svakoj seriji te vrste detektivi prepoznaju laž i na kraju dođu do istine. Neke serije to prikazuju prilično realistično i uvjerljivo. Neke toliko loše da je granično komično (sjećate se CSI i Horatio Caine?).
Tko od vas voli birati? Da li ste spremni da AI bira umjesto vas? Kada kupujete mlijeko birate koliko masnoće sadrži, sadrži li laktozu ili pak određeni brend kojem vjerujete? Kada kupujete automobil birate boju, motor, opremu, koliko dobro se osjećate u automobilu ili koliko je generalno gledajući – lijep?
Koji broj ljudi je idealan za jedan tim? Kada kažemo da je tim prevelik i da je potrebno razdvojiti ga na manje entitete? Ako vjerujemo brojnim studijama i preporukama – idealan tim ima između 5 i 9 članova. Idealno 7.
Prvo radno mjesto menadžera sam započeo prije sedam godina. Kao i autorica ove knjige, Julie Zhuo, nisam imao nikakvo formalno obrazovanje za voditi tim ljudi. Učio sam na poslu, najčešće na vlastitim greškama. Na nesreću mojih podređenih. Sorry.
Postoje dva tipa ljudi: oni koji imaju stotine notifikacija i oni bez ijedne. Koji ste vi tip? Ja sam ovaj drugi, bez notifikacija. Moj OKP mi ne dozvoljava da imam nešto nepročitano jer mi je to mentalna veza da se nekom zahtjevu nisam posvetio.
Knjigu s ovoliko praktičnih i primjenjivih tehnika dugo nisam pročitao. Everybody Writes knjiga me natjerala da dobro razmislim što će biti u sažetku jer sadrži toliko toga… Cijela knjiga je jedan fantastičan sažetak dugogodišnjeg rada Ann Handley u svijetu pisanja.
Conway’s Law kaže da organizacije dizajniraju sustave prema strukturi timova. Konkretnije, prema postojećoj komunikacijskoj strukturi timova. Pojam je definirao Melwin Conway 1967 godine.
Starija generacija će se na spomen pojma tilt sjetiti flipera. Generacija koja je odrasla uz flipere, pikado, stolni nogomet, biljar i arkadne igre. Generacije koje su odrastale bez igraćih konzola.
Brojne tvrtke primjenjuju metode, alate i procese koji su izašli iz Toyotinih tvornica. Više ili manje uspješno. Ali nikada u potpunosti. Nedostaje kritična komponenta koju nije lako niti prepoznati, niti definirati a niti replicirati u svom okruženju. Ta komponenta je Toyota Kata. Ta komponenta je kultura koja se godinama gradila i kontinuirano se unaprjeđuje u Toyoti.
Razvoj soft skillova djelatnika nikada neće biti prioritet u edukacijskom budžetu, barem u tehničkim sektorima, direkcijama ili odjelima. A još nisam sreo organizaciju koja nema financijska ograničenja za edukacije. I ne mislim to u lošem pogledu, normalno je da postoje ograničenja i prioriteti. Pogotovo ako je veći broj djelatnika zaposlen u organizaciji.