Kako najbolje učimo? Koji je to stjecaj okolnosti kada ćemo najbolje savladati problematiku koju smo odabrali naučiti?
Nikada nisam volio učiti teoriju. Još manje učiti napamet. Još manje kada na bih vidio rezultat učenja. Možda sam zato IT-evac. Rezultat učenja je vrlo brzo vidljiv. Feedback je gotovo trenutan. Zašto je tome tako – objašnjava Kolbova teorija učenja. Kolbova teorija učenja objavljena je 1984. godine i definira četiri stadija koji počinje s konkretnim iskustvom a završava aktivnim eksperimentiranjem. Sastoji se od četiri stadija:
- Konkretno iskustvo – trenutak kada se dogodi novo iskustvo ili se prethodno iskustvo interpretira na nov način
- Retrospektivno promatranje – promišljanje tj. analiza novo stečenog znanja u cilju razumijevanja tog iskustva
- Apstraktna konceptualizacija – prilagodba shvaćanja ili konstruiranja potpuno nove ideje na temelju iskustva i učenja
- Aktivno eksperimentiranje – primjena novih ideja na stvarnom primjeru kako bi se testirale pretpostavke, dobio feedback, te izvršile potrebne prilagodbe
Učimo u omjeru 70:20:10. 70 posto naučenog usvoji se kroz rad (learning by doing), 20 posto raznim metodama poput konferencija i seminara a 10 posto putem klasičnih edukacija. Čitanje ili slušanje seminara neće, samo po sebi, dovesti do potpunog usvajanja znanja. Potrebno je praktično iskustvo i konkretna primjena. Testiranje što zaista radi a što ne. U tih 70 posto je Kolbova teorija učenja izrazito bitna kako bi se maksimizirao efekt svladavanja problema u danom vremenskom okviru.