AI – Jesmo li osuđeni na propast ili pred najvećom prilikom?

Ovo nisam ja, na sreću. Ovaj post mi je iskočio na LinkedIn. I ovaj post je realnost. Ljudi ostaju bez posla zbog AI :(

Danas se stvara više podataka u jednom danu nego što je stvoreno u 5000 godina ljudske povijesti. Paradoks je, međutim, u tome što se većina tih podataka koristi za osposobljavanje alata koji će, prema općem mišljenju, mnoge od nas učiniti – nepotrebnima.

U posljednjih godinu dana, naslovnice su postale predviđanja apokalipse radne snage u IT sektoru. Svjedočimo neprestanim vijestima gdje najveće svjetske kompanije objavljuju da „41% kompanija planira smanjiti radnu snagu zbog AI”, a fraza „AI mi je ukrao posao” postala je globalna himna straha. Panika je, naravno, razumljiva. Gledamo kako najveće svjetske kompanije, poput Googlea, razmatraju otpuštanje 30.000 ljudi zbog utjecaja umjetne inteligencije. Zato je ključno da odgovorimo na pitanje koje visi u zraku: jesmo li osuđeni na propast, ili smo pred najvećom prilikom u našim karijerama?

Moramo razbiti mitove i točno definirati gdje se nalazimo na ovoj turbulentnoj, ali uzbudljivoj vremenskoj liniji kako bismo mogli osmisliti strategiju opstanka i rasta.

1. Demistifikacija: Gdje smo mi zapravo u AI utrci?

Prvi korak u razbijanju straha uvijek je ispravna definicija onoga čega se bojimo. Kada pomislimo na umjetnu inteligenciju, misli nam bježe prema holivudskim scenarijima, gdje dominiraju samosvjesni, superinteligentni strojevi — ASI (Artificial Super Intelligence). Ta budućnost, gdje je ASI “nadmoćan u svemu” i sposoban sam sebe dalje razvijati, tek treba doći, možda 2060. Ili kasnije. Imamo vremena za prilagodbu. Naša uloga, u strukturama koje upravljaju tehnologijom, nije da se spremamo za rat sa strojevima, već da ovladamo alatima koji su nam dostupni danas.

Danas živimo u eri ANI (Artificial Narrow Intelligence), gdje je AI “ograničeno pametan, u jednom vrlo uskom području”. To su sustavi koje koristimo svakodnevno, poput sustava preporuka filmova i serija na Netflixu, chat botova, ChatGPT-a, Teslinog FSD-a (potpuna samostalna vožnja) i slično. Takav sustav zna raditi samo ono za što je namijenjen i kada bi mu zadali zadatak van tog područja, rezultat bi bio grozan. Ako bi dali ChatGPT-u da vozi automobil, ne bi došli dalje od prvog stabla. Ova činjenica je ključna: trenutni alati zahtijevaju ljudsko usmjeravanje.

AGI (Artificial General Intelligence), je umjetna inteligencija jednaka čovjeku u svim područjima, tj. radi sve što rade ljudi jednako ili bolje, još je hipoteza. Srednje vrijeme, ovisno o kako kojem znanstveniku ili stručnjaku, kada se predviđa pojava AGI-a je 2040. godina. ASI (Artificial Super Intelligence) je isto tako još samo hipoteza. ASI je umjetna inteligencija superiorna ljudima u svim aspektima i sposobna je dalje razvijati samu sebe. “Mi smo ovdje”, u 2025. godini, u razdoblju između ANI-ja i AGI-ja.

To znači da danas radimo s alatom, a ne s autonomnim entitetom. Odgovornost za kvalitetu i stratešku primjenu i dalje leži isključivo na nama, ljudima koji donose odluke. Ne radi se o tome hoće li umjetna inteligencija zamijeniti ljude, već o tome koliko brzo će ljudi koji koriste umjetnu inteligenciju zamijeniti one koji ga ne koriste.

Ako želimo zadržati kompetitivnu prednost, moramo razumjeti zašto su trenutni sustavi nedovoljni i gdje leži naša neupitna vrijednost.

2. Strah je stvaran, ali AI još uvijek ne garantira kvalitetu

Strah od masovnih otkaza je legitiman, jer sustavi umjetne inteligencije pokazuju ogromnu efikasnost u obavljanju rutinskih zadataka. Novinske agencije potvrđuju da su korporativne odluke o smanjenju radne snage često motivirane potencijalnom zamjenom umjetnom inteligencijom. Priče poput one, „F* AI mi je ukrao posao…. Nekoliko stotina ljudi koji su godinama marljivo radili… postali smo samo nepotrebni trošak”, stvarni su udarci na psihu radnika.

Međutim, menadžment moraju sagledati potpunu sliku. Generativni sustavi umjetne inteligencije često “haluciniraju” – izmišljaju činjenice i daju apsolutno bizarne i opasne savjete. Vidjeli smo primjere gdje AI preporučuje pušenje u trudnoći ili dodavanje ne-toksičnog ljepila u pizzu. Iako su ovi primjeri smiješni, oni dokazuju da AI ne posjeduje etičku ili logičku provjeru i da je model human-in-the-loop (čovjek u petlji) apsolutno nužan za integritet poslovanja.

Umjetna inteligencija daje kvantitetu, dok je ljudski nadzor nezamjenjiv za kvalitetu outputa. Upravo zbog ovog nedostatka kontrole, tvrtke koje su brzo otpustile ljude sada ih zovu natrag, jer su shvatile da loša automatizacija može donijeti lošu kvalitetu, pa moraju mijenjati pristup. Nedavni naslov, prikazan niže, zorno pokazuje tu grešku u kalkulaciji ljudskog faktora.

Nakon brzih valova otpuštanja, počinju se pojavljivati naslovi o kompanijama koje žale zbog zamjene ljudi AI-om, poput Klarna Slows AI-Driven Job Cuts ili Humans are being hired to make AI slop look less sloppy. Uloga menadžmenta je upravo osigurati taj kritični ljudski faktor – sposobnost kritičkog razmišljanja i etičke provjere koju strojevi još uvijek nemaju.

Ovo nas vodi do ključnog uvida: ova transformacija, iako bolna, nije presedan u povijesti ekonomije i poslovanja.

3. Povijest se ponavlja: Promjena je bolna, ali ciklična

Ova transformacija, nije jedinstvena u povijesti. Lako je upasti u zamku razmišljanja da je ova revolucija umjetne inteligencije kraj poslova, ali zaboravljamo da se tržišta neprestano prilagođavaju. Ako pogledamo unatrag, Druga i Treća industrijska revolucija također su donijele masovne transformacije. Ipak, ekonomije su se prilagodile, a nova radna mjesta su se uvijek iznova stvarala.

Umjetna inteligencija ne uništava poslove, već ih transformira. Jednako kako je druga industrijska revolucija smanjila broj radnika na poljima zbog pojave strojeva, ujedno je povećala broj radnika u proizvodnim halama strojeva. Ekonomski podaci su neumoljivi: iako smo u zadnjih stotinu godina narasli za 4 puta (s 2 milijarde na 8 milijardi), stopa nezaposlenosti se nije znatno mijenjala – oko 2,3%. Dva velika vrha na krivulji nezaposlenosti nisu uzrokovana industrijskim revolucijama već sasvim nevezanim događajima.

Moramo shvatiti da se tržište samo pomaknulo, a na nama, je da prebacimo fokus s dijela koji se gasi, na dio koji raste.

Međutim, ne smijemo se zavaravati. Promjena će biti. I za mnogo ljudi će biti bolna. Na grafikonu ispod prikazano je predviđanje koliko poslova će nestati, koliko će nastati a koliko se neće promijeniti zbog AI-a. I dok će senzacionalistički mediji se fokusirati na ljubičasto obojane kvadratiće, tj. na poslove koji će nestati, vrlo je važno primijetiti da će nastati više poslova nego što će nestati i najveći dio poslova se uopće neće promijeniti.

Ključ za upravljanje tim bolnim periodom transformacije leži u up-skillingu (podizanju vještina) i re-skillingu (prekvalifikaciji) naše radne snage. Moramo aktivno identificirati vještine koje postaju najvrjednije.

4. Vještine su vaš neprobojni prsluk: Što se zaista traži?

Ako su vještine ključne, koje su to vještine koje naše stručnjake čine nezamjenjivima?

Ovaj grafikon je naš plan puta. Vidimo da najviše rastu tehničke vještine poput AI i Big data (87%), Cybersecurity (70%), te opća tehnološka pismenost. To su temelji na kojima gradimo, ali su to vještine koje se mogu naučiti. Ali, jednako snažno rastu i ljudske vještine (tzv. soft-skills), poput kreativnog i kritičkog razmišljanja, te cjeloživotnog učenja. To su naše supermoći koje umjetna inteligencija ne može replicirati, barem trenutno. S druge strane, manualni poslovi i repetitivni zadaci opadaju jer njih AI vrlo lako preuzima.

Umjetna inteligencija nije samo priča za IT. On je enabler za sve industrije.

Na popisu najbrže rastućih zanimanja vidimo Big Data Specialists i FinTech Engineers na vrhu, ali tu su i UI/UX Dizajneri (dizajneri korisničkog sučelja/korisničkog iskustva), Specijalisti za Internet stvari (IoT). Umjetna inteligencija pokreće potražnju za ljudima koji mogu dizajnirati, osigurati i primijeniti tehnologiju u stvarnom svijetu, daleko izvan granica uobičajenog kodiranja. Ova promjena zahtijeva od nas ne otpor, već prilagodbu, posebno u segmentima koji su najviše izloženi, u samom srcu IT-ja. Potreba za strateškim vođenjem i inženjerskom ekspertizom nikada nije bila veća.

A ako se ne vidite u IT-u, World Economic Forum predviđa znatno povećanje potražnje za vozačima lakih kamiona :)

5. AI i mi: Od kodiranja do strateškog dizajna

Na slici nije je samo jedan od primjera kako će AI utjecati na jedno radno mjesto u ICT industriji. U dokumentu Preparing for the Future: AI’s Impact on Information and Communication Technology Jobs od AI Workforce Consortium možete pronaći sva radna mjesta u IT-u. Preuzmite dokument, isplati se pročitati.

Ako ste programer, vaša uloga se drastično transformira. Umjetna inteligencija može automatizirati dokumentaciju, testiranje i pisanje rutinskog koda. To znači da su početne pozicije najviše izložene “High transformation” (visokoj transformaciji), dok pozicije s višim stupnjem odgovornosti doživljavaju “Moderate transformation” (umjerenoj transformaciji).

Poruka je jasna: potrebno je fokusirati se na up-skilling (podizanje vještina) – udaljiti se od pukog kodiranja, i približiti se dizajnu sustava, upravljanju proizvodom, sigurnosti i arhitekturi. Tu je ljudska ekspertiza nezamjenjiva, a rezultat tog razvoja su potpuno nove, hibridne uloge za budućnost. AI koristiti za manualni, repetitivan, dosadan posao kao što je pisanje dokumentacije :D

Time se stvaraju hibridne uloge, poput AI Ethics Officer/Engineer (fokus na analizi pristranosti i etici), AI Model Engineer (fokus na kvalitetu i performanse modela), ili Vibe Coding Engineer (orijentiran na korisničko iskustvo i komunikaciju, premošćujući jaz između stroja i čovjeka). To su poslovi za ljude koji govore i jezikom čovjeka i jezikom stroja. Uloga vođe se mijenja iz nadzornika zadataka u strateškog arhitekta talenata, gdje se ljudi usmjeravaju na rješavanje kompleksnih problema, dok se strojevima prepuštaju rješavanje repetitivnih.

Zaključak: Osuđeni na promjenu, ne na propast

Nismo osuđeni na propast. Osuđeni smo na promjenu. I to je dobra stvar.

Strah od umjetne inteligencije je dobar jedino ako nas tjera na akciju i znatiželju. 5 je najmoćniji alat koji smo ikada dobili, i on nam daje priliku da postanemo efikasniji, kreativniji i da rješavamo kompleksnije probleme nego ikad prije. Stoga, upamtite ovu ključnu poruku: Ne natječete se protiv umjetne inteligencije, natječete se protiv kolege koji koristi umjetnu inteligenciju.

Pitanje nije hoće li se vaša organizacija promijeniti, već kada i kako ćete provesti tu promjenu. Donošenje odluke o up-skillingu (podizanju vještina) i re-skillingu (prekvalifikaciji) danas je jedini način da osigurate dugoročnu relevantnost vaših timova.

Donesite odluku: Hoćete li biti promatrač koji čeka da AI preuzme, ili ćete postati kreator koji ga koristi kao svoj najveći resurs za rast i inovaciju?