Teorija odabira

Tko od vas voli birati? Da li ste spremni da umjetna inteligencija (AI) bira umjesto vas? Kada kupujete mlijeko birate koliko masnoće sadrži, sadrži li laktozu ili pak određeni brend kojem vjerujete? Kada kupujete automobil birate boju, motor, opremu, koliko dobro se osjećate u automobilu ili koliko je generalno gledajući – lijep? Kada idete na odmor birate destinaciju po interesu za ljepotu prirode ili plaža, da li je samotna lokacija ili kakav je smještaj? Biramo gdje ćemo piti kavu. Biramo što ćemo obuči prije nego izađemo iz stana.

Ukratko, svi više puta na dan svjesno i nesvjesno prolaze proces odabira. Biramo prema usađenim vrijednostima – primjerice financijski racionalno – ili prema trenutnim osjećajima koji su moguće potpuno iracionalni ali su predmet naših želja.

U procesu odabira dobar dio vremena provedemo tražeći prihvatljive opcije. Ponekad to može biti frustrirajuće. Primjerice, situacija kada se pokvari mobitel. Tada tražimo opciju u kojoj čim prije imamo novi uređaj unutar financijskih mogućnosti i želja. A onda slijede frustracije. Kreće potraga. Tražimo određen model, boju, pa koliko ima memorije ili dijagonalu ekrana, pa gdje je jeftinije, gdje je dostupan odmah, pa onda ispada da se moramo voziti 45 minuta kroz grad po najvećoj gužvi… Sigurno ste prošli taj scenarij.

Odabir je kompleksan proces temeljen na mnoštvu varijabli od kojih je neke teško do nemoguće opisati, kvantificirati i verbalizirati. Često su te varijable uvjetovane ne samo osobnim vrijednostima već i društveno nametnutim. Prema Teoriji odabira biramo da zadovoljimo pet osnovnih potreba: preživljavanje, ljubav i osjećaj pripadnosti, snagu, slobodu i zabavu. Sama psihologija odabira cijelo je jedno znanstveno područje istraživanja.

AI

Kakve veze ima proces odabira s umjetnom inteligencijom – AI-em? Nedavni hype oko AI tehnologije potaknuo me je na razmišljanje. I Google i Microsoft su uključili AI u svoje pretraživače. A ChatGPT je pokrenuo masovnu histeriju. Google se uključio s Bard produktom. Microsoft je odlučio investirati u OpenAI i uključiti produkt u Bing pretraživač.

Nije dobro počelo. ChatGPT je pristran. Bard je srušio vrijednost dionica Googlea. ChatGPT integracija u Bing je rezultirala nekim vrlo čudnim ponašanjem sustava – zlim odgovorima. Da bi razumjeli implikacije AI-u u sklopu alata za pretraživanje moramo se osvrnuti na tri osnovne kategorije AI-a:

1. ANI – Artificial Narrow Intelligence. ANI je AI koji je specijaliziran u jednom, uskom, području. Primjerice za pretraživanje, igranje šaha, upravljanje automobilom, generiranju slika, itd. I to je jedino u čemu je taj AI dobar. ANI je svuda. Kada upalite Full-Self-Driving u Tesli to je ANI. Kada nešto pretražujte pomoću Google Search to je ANI. Kada na eBayu vidite listu preporučenih proizvoda za vas i to je ANI. Ako pokušate zatražiti od ANI-a koji je pobijedio Kasparova u partiji šaha da vozi automobil… Nemojte. Ako vam je stalo do zdravlja i života vas i ljudi oko vas.
2. AGI – Artificial General Intelligence. AGI je AI koji je bolji od ljudi u svim područjima. U svemu što ljudi rade. AGI je sposoban izvršiti svaki zadatak koji mu je zadan, I ne samo to. AGI bi trebao pri tome biti sposoban donositi odluke, planirati, rješavati probleme, apstraktno razmišljati, kreirati ideje, učiti brzo i učiti kroz stečeno iskustvo. AGI ne samo da vozi vaš automobil popuno samostalno nego usput vam i priprema listu za tjedni šoping, pobijedi vas u nogometnoj utakmici na PlayStationu, usput pazeći da vam nije vruće ili hladno u stanu.
3. ASI – Artificial Superintelligence. Nick Bostrom u knjizi “Superintelligence: Paths, Dangers, Strategies” definira ASI kao “intelekt koji je puno pametniji u praktički svemu, uključujući znanstvenu kreativnost, opću mudrost i društvene sposobnosti”. ASI je umjetna inteligencija koja stvara novu inteligenciju i poboljšava svoju inteligenciju. I tako unedogled. Do kuda to kontinuirano poboljšanje može ići, nitko ne zna. Niti može procijeniti. Kao ni za što je ASI sve sposoban. Max Tegmark izvrsno prolazi kroz problematiku ASI-i u knjizi “Life 3.0“. Zato se na spomen ASI stvaraju click-bait naslovi članaka. triler romani i horor priče.

Trenutno smo na razini ANI-a. Rad ANI-a se temelji na statističkim modelima zaključivanja prema najvećoj vjerojatnosti, a temeljen na dostupnim podacima u zadanim okvirima (prema ranije spomenutim varijablama). Na temelju podataka i varijablama odabira, AI bi trebao ponuditi – barem u teoriji – najbolji odabir za nas. Problematiku varijabli smo obradili. S podacima pomoću kojih AI radi postoje dva problema: odabir seta podataka i dostupnost podataka.

Podaci, podaci i još podataka

ANI i AGI uči se, tj. “trenira” na određenim setovima podataka. Taj set, barem do pojave ASI-a, biraju ljudi. Ljudi koji rade za neku organizaciju. Ljudi koji imaju svoje preferencije. I svoja ograničenja. Ako se odabere preferiran set podataka dobivaju se rezultati temeljeni na tom setu podataka. Čuli ste za izreku: garbage-in-garbage-out? Koliko to može biti komično izvrsno je opisano u knjizi “You Look Like a Thing and I Love You“. ChatGPT-eva pristranost, ili bolje rečeno pokušaj ne-pristranosti, je jasna demonstracija navedenog. I sve da su operateri iza AI rješenja potpuno neutralni, i dalje moraju birati. Ako zbog ničeg drugog onda zbog resursnih ograničenja. Količine podataka su tolike da računalni resursi za njihovo pohranjivanje i obradu su preveliki i za najveće IT tvrtke. Rekao bih – nedostižni.

Ali i sve da su računalni resursi mogući i financijski isplativi, ostaje problem dostupnosti. Bolje rečeno, manjka dostupnosti svih podataka. Podataka koji su bitan faktor u personalizaciji rada AI-a. Nitko nema sve podatke. Niti jedna tvrtka na svijetu nema pristup svim podacima. Tu se sad mogu naći teoretičari urota, ali nećemo u tom smjeru. Google zna gdje sam sve putovao i koliko sam se tamo zadržao temeljem podataka iz Maps i Photos usluga. Instagram zna koju hranu volim. Facebook zna tko su mi prijatelji. LinkedIn zna gdje i s kim radim. Ali Google ne dijeli podatke s Facebookom. A Facebook ne dijeli podatke s LinkedIn. Podaci su segmentirani. I zatvoreni u privatnim tvrtkama. Bez intencije da te podatke podijele s ostatkom svijeta. Razlog tome je vrlo jednostavan. Tvrtke jako cijene te podatke jer na njima temelje svoje poslovne modele i, najvažnije, zaradu. Ti podaci im omogućuju tržišnu prednost. I dokle god živimo prema kapitalističkim principima ne vidim da će se to promijeniti.

Shodno, iz mojeg skromnog gledišta za koji će neki reći da je pesimističan, AI neće još neko vrijeme moći birati umjesto nas. Neće moći dati jedan rezultat pretrage. Ili jedan točan odgovor. Što zbog tehničkih ograničenja a što zbog organizacijskih. A još manje će nestati radna mjesta raznih profesija. Suprotno od onih bombastičnih naslova kojima nas navuku na čitanje bombastičnih članaka.