Slijedi jedan rant/thought-free-flow koji me proganja od kada sam objavio ovaj post na LinkedInu. Do tog posta dovelo me konstatirano bombardiranje raznim “mudrim” rečenicama zašto netko odlazi iz tvrtke. Najdraži (sarkastično) su mi kada takve izjave pripisuju slavnim osobama (pogotovo preminulima). Znate o kojim izjavama pričam: “people leave bad bosses not bad companies” i sličnima. Ponekad vrlo tešku životnu odluku par “mudraca” odlučilo je pojednostavniti u jednu ili dvije rečenice. Bljuv. Ne kažem da to nije istina, ponekad je, ali nikada nije samo taj jedan uzrok. Uvijek je kombinacija više uzorka i trenutka u vremenu.

(Off-topic: volim tu i tamo pogledati Air Crash investigations i uvijek je uzrok pada aviona više faktora koji su poklopili u nekom vremenskom trenutku. Isto vjerujem da je i sa odlaskom iz tvrtke.)

Starije generacije sjetiti će se kako su njihovi roditelji vrlo često započeli karijeru i završili karijeru u istoj firmi a često i na istom radnom mjestu. Te generacije lako prepoznate kad čujete riječi tipa “to je siguran posao”. Socijalistički. Danas taj pojam lojalnosti gotovo više i ne postoji iz puno razloga i nije to tema oko koje ću sad trošiti vaše vrijeme. Da li je to odraz “lojalnosti” isto je predmet rasprave koji zahtijeva dedicirano vrijeme i mjesto.

Tržište rada se promijenilo značajno u posljednjih 10 godina. Rekao bih da je veća promjena u posljednjih 10 godina nego sumarno kroz svo vrijeme do tada. 50 posto tih promjena je uzrokovano stvaranjem IT sektora i raznih manjih podsektora koji su nastali iz IT-a. Drugih 50 posto promjena su omogućile informacijske tehnologije.

Svi trebaju IT

Svi. Bez iznimke. Koliko god bio mali obrt ili multinacionalna kompanija svi u nekom trenutku trebaju IT/evca u nekom obliku. Uđite u pekaru i ne samo da su Vam dužni izdati fiskaliziran račun već možete platiti loyalty karticom ili debitnom i kreditnom karticom. Ulazite u tramvaj i plaćate vožnju RFID karticom. Očitanje plina dostavljate web portalom. Naručujete 101 potpuno nepotrebnu sitnicu iz Kine web shopom. Gledate vremensku prognozu na mobitelu. Iza svega toga stoji negdje neki IT.

Čemu taj uvod u tržište rada i za što je sve potreban IT? Zašto trabunjam o dvije teme koje su toliko već jasne da je početak ovog teksta sve samo ne zanimljiv. Pa…

Svi su konkurencija

Niti jedan sektor nije potreban tolikom broju različitih sektora kao što je IT. Ne vidim baš mesare da iz Konzuma prelaze u Optima telekom raditi kao mesari (bez uvrede ikojoj profesiji a naročito mesarima :)). Neke profesije ograničene su samo na jedan sektor, neke mogu migrirati između nekoliko sektora ali samo IT-evci su, danas, potrebni baš u svakom sektoru. Svakom. Direktno ili indirektno.

I baš zbog te činjenice, svi su konkurencija ako se traži IT-evac. Tvrtka iz prehrambenog sektora više ne bi smjela gledati na drugu tvrtku iz prehrambenog sektora da će im oteti IT-evca. It’s up for grabs kada se traži IT-evac jer svi trebaju IT.

People lock-in

Kako je za IT-evce tako otvoreno tržište rada, tvrtke bi se trebale fokusirati na to da se ne dovedu u “people lock-in”. Kako se dogodi people lock-in? Isto kad vendor lock-in. Ljudi posjeduju određeno znanje i iskustvo stečeno radom u tvrtci. Kada zaposlenik odlazi to znanje i iskustvo odlaze s njim. Ako je to znanje isključivo u glavi tog zaposlenika onda je to people lock-in. Odlazak takvog zaposlenika se odgađa i izbjegava a kada zaposlenik ode nastaju problemi u shvaćanju radnih aktivnosti tog zaposlenika.

Sad bih mogao prosipati desetke “mudrih” načina kako izbjeći navedenu situaciju ali ne postoji jedan univerzalan recept. Za svako radno mjesto i osobu drugačiji su postupci, metode i alati kojima se ovaj rizik može umanjiti.

Kako zadržati IT-evca

Većina IT-evaca su stereotip koji se viđa u serijama i filmovima, neću u detalje netko bi se mogao prepoznati i naljutiti :)

I kako osobu tih “karakteristika” motivirati da ostane u tvrtci ili prijeđe u neku drugu tvrtku? Benefitima kao što je “free coffee”? Ne baš. Ajde možda kava i da ali tipa “svježe voće” ne baš, prije bi prošlo kutija Napolitanki :) Fancy radni prostor? Nope. Lokacija tvrtke? Nope (osim ako to nije Silicon Valley ili Silicon roundabout).

Zvučati će otrcano ali… “Izazovi”. IT-evci vole učiti, vole proučavati (pogledati pojam hacker) nove tehnologije. Dakle, edukacije i labovi. Gadgeti su “the thing” većine IT-evca. The shinier the better. Konferencije i događanja su mjesto i vrijeme kada se istomišljenici i zaljubljenici određene teme skupe na jedom mjestu. Koliko je teško IT-evcu pričati sa stolarom o listovima pila i Dockeru? Konferencije su skupovi ljudi koji mogu nekoliko sati ili dana pričati o zajedničkoj temi i da svi sve razumiju. Ako dodatno uzmemo introvertiranost IT-evaca i teme, koje teško drugi mogu prožvakati, jasno je sve ostalo.

Digitalna revolucija

Svi već znaju pojam digitalne revolucije, barem u onom osnovnom obliku “papir je zamijenila digitalija”. Međutim, vrlo malo tvrtki sam primijetio da su shvatili da se digitalna revolucija dogodila i u ljudskim resursima tj. mentalnom sklopu zaposlenika o kojima danas ovise svi. Svi. Bez iznimke.

Ili mislite da griješim?

P.S. NHF svima koji se ne slažu ili su se prepoznali :)